Hajrudinspirtovic

No coment...



16.04.2008.

KAD PRESELIM - GAZEL O SMRTI



Kad preselim, kad moj tabut,

svakom, da sam mrtav, zbori,

ne mislite da me tuga

za svijetom ovim mori!



Nek ne cvili za mnom niko,

nek ne kaže:"Šteta, šteta",

jer je šteta bit šejtanov,

pa ic' tamo, gdje se gori!



Na dženazi mojoj nek se

ne tuguje zbog rastanka

jer baš tada dušom mojom

sreca sastanka žubori.



Kad me spuste u grob, niko

nek ne kaže:"Sasvim nesta!"

jer društvima dženetlija

grob-samo paravan tvori!



Kada vidiš da me spuste,

smatraj da me tada dižu.

Zar na nebu sunce, mjesec,

kada zadje manje gori?



Ti sve misliš to je suton,

Ne, svitanje to je pravo,

jer spuštanjem tijela u grob,

radi se o duše zori.



Koje sjeme ne proklija,

kad ga zemlja u se primi?

Pa kako u proživljenje

da mi dušu sumnja mori?



Iz bunara izvadi se

potopljena kofa puna.

Stog ne place duh Jusufov

dok se tijelo s jamom bori.



Kad zatvoriš jedan otvor,

tad se drugi sam otvara.

Pa nek se zbog moje smrti

ni rijec tuge ne prozbori!



Mevlana Dželaludin Rumi
(1207-1273)

16.04.2008.

Dželaluddin Rumi

 Ja umrijek k'o ruda i postah bilina,
i ko biljka umrijeh i postah živina.
I ko zvjerka umrijeh, do čovjeka stignuh,
pa šta da se bojim? Svaka smrt me dignu!
Poslije ovoga ću ko čovjek umrijeti,
I ko krilat anđeo nebu se popeti,
I anđelske mi je ostavit stanice,
jer sve je prolazno sem Njegovo lice.

                                                





KALENDAR

<< 04/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930


LOGO BLOGA



MOJI PRIJATELJI

Studio Islama
Studio-Din
više...

















BROJAČ POSJETA

2812


Copyright © 2007